15. 09. 2011.

Možda se pitate šta znači naslov ovog posta? To je bio datum kada sam otvorila ovaj blog. Tačnije, prošlo je 212 dana od tog datuma. I smiješno je, a i tužno to što vrijeme tako brzo prolazi. Kao da sam tek krenula u školu. :/ Možda bih voljela da vrijeme vratim unazad, pa da ispravim sve greške koje sam načinila. Ali pošto ne mogu, moram “uživati” u ovom paklu koje sam sama sebi priredila. -.- Nego to na stranu, postala sam “semi-pro” na bilijaru! Jeej. :3 Možda ste primijetili neke promjene na blogu. To je iz čistog razloga zato što mi je dojadila ona slika Pariza. Bar vam sada neko (Selena) može govoriti “I love you” čim uđete na blog. xd A i shvatila sam kako mi se više ide u Italiju, nego u Francusku, jer u Francuskoj bih voljela ići samo u Pariz, dok bih Italiju “pročešljala” cijelu, uzduž i poprijeko. Pogotovo sjever zemlje. :$ Mogu se pohvaliti da sam za manje od 3 dana pročitala knjigu “Nikome ni riječi” od Harlana Cobena. Autor mi nije poznat, ali knjiga je fantastična! Čisti triler, ali je jednostavno ne možete prestati čitati. :O Jučer sam pojela 8 komada pizze (haha, kako ironično xd) i bilo mi je muka. Danas ne smijem ništa jesti. xd Khm, toliko za danas. Surova realnost zove. Totalno sam zaboravila da postoje i knjige za učenje. Wow. :S A znam, da na kraju dana, neću opet ništa ni dotaći, ali se tješim s time da ću nešto naučiti. 😛 A pozitivna stvar je, što se i Džejla želi ubiti sa mnom, ako vas ima još, dođite, bujrum. 😀 Skontali smo da je najbolja metoda da popijemo kakav otrov, pošto se ne smijemo usuditi za žilet, ili pištolj, ili za bacanje s neke zgrade. xd


Photobucket

I LOVE food. :$

beebee98
We have so many needs in our life. But, at the end of the day, all we need is to be needed. Usually, the person with more smiles, is the same person, with more heartaches. Damaged people are dangerous, because they know they can survive.

2 komentara

Komentariši